Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 4:35-38

Podignite svoje oči i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu.

Ivan 4:35

KRAJEM ljeta otišli smo u šetnju nacionalnim parkom New Forest na jugu Engleske, uživali u branju divljih kupina i gledali konje koji su trčali i igrali se u blizini. I dok sam uživala u slatkim plodovima samoniklih kupina, sjetila sam se riječi koje je Isus uputio svojim učenicima: »Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili« (r. 38).

Sviđa mi se velikodušnost Božjega kraljevstva koju otkrivaju te riječi. On nam dopušta da uživamo u plodovima tuđega rada, u ovome slučaju Njegova, ili u radu drugih, primjerice da svjedočimo o Kristovoj ljubavi svojoj prijateljici čija se obitelj – koju ne poznajemo – za nju moli već godinama. Također mi se sviđa što iz Isusovih riječi možemo zaključiti da ćemo možda mi posijati sjeme čije plodove nikada nećemo žeti mi, ali netko drugi možda hoće.

Zato spokojno obavljajmo svoje zadaća neopterećeni mišlju da smo mi odgovorni za ishod jer, u konačnici, Božje djelo ne ovisi o nama. On ima sve što je potrebno za obilnu žetvu, a naša je prednost da sudjelujemo u tome.

Pitam se koja su polja spremna za žetvu pred vama? Preda mnom? Poslušajmo Isusa: »Evo, velim vam: podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu!« (r. 35, K. S.)

– Amy Boucher Pye

Možda ćemo mi žeti što su drugi posijali.