Služiti zajedno u Isusu
26. travnja
Doista, vi ste mi u Solun više puta poslali ono što mi je bilo potrebno.
Filipljanima 4:16
Filipljanima 4:16
Bog nas traži i zove
Pročitajte: Knjiga Postanka 3:1-10
1 Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
Po tom se pokaza Božja ljubav prema nama: što Bog svoga Sina jedinorođenoga posla na svijet, da živimo po Njemu.
1 Ivanova 4:9
JEDNOG je jutra moja kći dala svom jedanaestomjesečnom sinu mobitel da ga nakratko zabavi. Nepunu minutu poslije zazvonio je moj telefon i kad sam se javio, čuo sam njegov glasić. Slučajno je pritisnuo tipku za brzo biranje moga broja i uslijedio je ‘razgovor’ koji ću dugo pamtiti. Moj unuk zna samo nekoliko riječi, ali prepoznao je moj glas i ‘progovorio’. Razgovarao sam s njim i rekao sam mu da ga volim.
Radost koju sam osjetio kada sam čuo unukov glas podsjetila me je na Božju čežnju za zajedništvom s nama.
Od samoga početka u Bibliji vidimo da nas Bog traži. Kada su Adam i Eva zgriješili, jer nisu poslušali Boga i onda se sakrili pred Njim, »Gospodin Bog zovnu Adama« (Postanak 3:9).
Bog i danas traži ljude kroz Isusa jer želi vezu s nama. Poslao je Isusa na zemlju da plati kaznu za naše grijehe svojom smrću na križu. »Po tom se pokaza Božja ljubav prema nama: što Bog svoga Sina jedinorođenoga posla na svijet… kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe« (1 Ivanova 4:9,10).
Kako je dobro znati da nas Bog voli i želi da odgovorimo na njegovu ljubav koju nam je iskazao kroz Isusa. Čak i kada ne znamo što će reći, naš Otac čezne da ga ‘nazovemo’!
– James Banks
U Isusu se otkriva Božja ljubav prema nama.