Služiti zajedno u Isusu
26. travnja
Doista, vi ste mi u Solun više puta poslali ono što mi je bilo potrebno.
Filipljanima 4:16
Filipljanima 4:16
Zašto je važno pisati
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 20:24-31
24 A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. 25 I kazaše mu drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina.« A on im reče: »Dok ne vidim na njegovim rukama ranu od čavala, i ne stavim svojega prsta u ranu od čavala, i ne stavim svoje ruke u njegov bok, ne ću vjerovati.« 26 I poslije osam dana bili su opet njegovi učenici unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, dok su bila vrata zatvorena, i stade u sredinu, i reče: »Mir vam!« 27 Potom reče Tomi: »Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!« 28 Tada mu reče: »Gospodin moj i Bog moj!« 29 Reče mu Isus: »Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!«
30 I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi. 31 A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.
30 I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi. 31 A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.
A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji.
Ivan 20:31
»GOSPOD je moje utočište… Pjevali smo napuštajući logor.« Etty Hillesum je 7. rujna 1943. napisala te riječi na poštanskoj dopisnici i bacila ju iz vlaka. To su bile njezine posljednje zabilježene riječi. Ubijena je u Auschwitzu 30. studenoga 1943. O iskustvima u koncentracijskom logoru pisala je u svojim dnevnicima. Opisala je svoje viđenje strahota nacističke okupacije i ljepotu Božjeg svijeta. Njezini su dnevnici prevedeni na šezdeset i sedam jezika – dar svima koji će čitati i vjerovati u dobro kao i u loše.
Apostol Ivan nije izostavio surovu stvarnost Isusova života na zemlji; pisao je o dobrim stvarima koje je Isus učinio i o izazovima s kojima se suočavao. Završne riječi iz njegova evanđelja objašnjavaju zašto je napisao biblijsku knjigu koja nosi njegovo ime. Isus je učinio »mnoga druga čudesa… koja nisu napisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete« (r. 30,31). Ivanov ‘dnevnik’ završava trijumfom da je »Isus Mesija, Sin Božji.« Dar koji primamo čitajući Evanđelje po Ivanu jest prilika uzvjerovati i imati »život u njegovo ime« (r. 31).
Evanđelja su dnevnik o Božjoj ljubavi prema nama. To su riječi koje treba čitati, vjerovati i prenositi drugima, jer nas vode kroz život. Vode nas Kristu.
– John Blase
Milostivi Bože, hvala ti na daru Svetoga pisma.