Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca na nebesima.

Matej 5:16

SUMRAK je ustupio mjesto mraku diljem viktorijanskog Londona. Taksi s konjskom zapregom koji je prevozio Charlesa Spurgeona kloparao je prema podnožju brda. Jedna se svjetiljka upalilo ispred njih. Zatim još jedna pa još jedna. I tko sve uspinjući se do vrha. Užigač javne rasvjete, nevidljiv u mraku, palio je fitilje uličnih svjetiljki.

Spurgeon, propovjednik, pisac i borac za siromašne, bio poznata ličnost. Ipak, bio je duboko dirnut utjecajem skromnoga, nepoznatog čovjeka. »Želim«, napisao je, »svoj život provesti paleći duše jednu za drugom svetim plamenom vječnog života.« Zatim je značajno dodao da pritom on sam mora ostati što nevidljiviji.

Prirodno je željeti da nas uočavaju zbog stvari koje radimo. Ipak, utjecaj nevidljivog užigača lijepa je slika onoga što znači biti »svjetlost svijeta« (r. 14). Kada smo spremni odvratiti pozornost sa sebe, drugi »vide (naša) dobra djela i slave (našeg) Oca na nebesima« (r. 16). Velika je prednost što su naši životi prožeti nesebičnom prirodom Kristove ljubavi i milosti kako bi druge privukla ljepota Kristove prisutnosti. Zato nježno rastjerajmo svaku tamu straha ili nevjere šireći njegovu svjetlost u živote drugih, umjesto da se nastojimo usredotočiti na sebe.

– Anne Le Tissier

Oprosti, Isuse, što često svraćamo pozornost na sebe.