Ne govorim zbog oskudice, jer sam navikao biti zadovoljan onim što imam.

Filipljanima 4:11

U roku od dva tjedna od dijagnosticirane optičke neuropatije, Simon je izgubio vid. Morao je prodati automobil, kuću i veći dio svoje imovine te se preseliti u starački dom. Već je prestao podučavati, ali sada je izgubio i volontersku ulogu uređivanja i snimanja knjiga za Torch Trust, kršćansku službu koja podržava i skrbi za slijepe i slabovidne osobe.

Ipak, Simonova vjera bila je postojana, a prijatelji su komentirali njegovo sretno lice. On je, poput apostola Pavla, naučio biti sretan u svom odnosu s Isusom, ne oslanjajući se na okolnosti (r. 11-13). Tjelesno Simun sada živi u tami, ali duhovno živi u Kristovoj životvornoj svjetlosti.

Pavao je poticao Filipljane da se raduju »svagda u Gospodinu« (r. 4), a ne samo kad stvari idu dobro. Zašto? »Gospodin je blizu« (r. 6) – zato. Mogli su ublažiti tjeskobu molitvom o svojim potrebama »sa zahvalom«, nečim što ih potiče da vjeruju u Božji način i vrijeme odgovora, a zauzvrat »Božji mir« (r. 7) ispunit će njihova srca i njegova dobrota pratit će ih kroz život (r. 8), što je bolje nego usredotočiti se na probleme ili iskušenja koja ih samo mogu obeshrabriti.

Iako se suočavamo s poteškoćama, dok smo usmjereni na Božju dobrotu, i mi ćemo spoznati zadovoljstvo života u Isusu, dok nam, kao Simonu, daje svoju božansku snagu.

– Anne Le Tissier

Isuse, nauči nas biti zadovoljnima onim što imamo.