Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora.

Psalam 23:1,2, K. S.

STAVLJALA sam unuka u krevet tijekom jednog prespavanca kod nas. Kad mu se biblijski označivač otvorio na Psalmu 23., odmah je negodovao: »Ovo smo već čitali.« Nakon što sam mu predložila da možda ipak možemo otkriti nešto novo, počeo je čitati naglas: »Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na pogačama zelenim on mi daje odmora.« Pogačama zelenim?! Objasnila sam mu da piše poljanama, a ne pogačama. Nekoliko sati prije stajao je pred policom u pekarnici i birao slastice. Odjednom je sve imalo smisla – njemu je pekarnica bila mjesto odmora.

Psalam 23. možda nam je toliko poznat da propuštamo duboku poruku koju nudi. David, kralj dobro upoznat s pastirskim životom, opisuje Božju brigu u trenucima i idiličnim (r. 5,6) i izazovnim (r. 4). Ističe da nas naš dobar Bog vodi na mjesta gdje možemo doživjeti njegovu prisutnost, obnoviti se i pripremiti za ono što dolazi. Zelene poljane (r. 1) i vrutci tihani (r. 2) mjesta su za ovce, a mi smo Božje ovce (r. 1).

Nevino tumačenje mog unuka otvorilo mi je oči za ‘zelene poljane’ koje mi Bog pruža – mjesta odmora u svakodnevnom životu gdje me obnavlja dok učim biti mirna pred njim: zalazak sunca, zeleno polje, tihi kutak, polica s pogačama. Tako sam sretna što smo ponovno pročitali Psalam 23.!

– Elisa Morgan

Dragi Bože, pomogni nam da svaki dan uživamo u tvojoj prisutnosti.