Sjećati se tko smo
7. lipnja
A Ruta odvrati: ... »Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.«
Ruta 1:16
Ruta 1:16
Sjećati se tko smo
Pročitajte: Ruta 1:11-18
11 A Noemi odvrati: »Vratite se, drage kćeri! Što biste išle sa mnom? Mogu li se ja još nadati sinovima koji bi vam mogli biti muževi? 12 Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam prestara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još imala muža, pa i sinove rodila, 13 zar biste čekale na njih dok odrastu? Zar biste zbog njih čekale neudane? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama. Jer je ruka Gospodnja pogodila mene.«
14 One stadoše ponovno plakati. Orpa se tad oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje.
15 Ali Noemi zamoli: »Eto, tvoja se jetrva vratila k svom narodu i svojim bogovima. Pa vrati se i ti i slijedi svoju jetrvu!«
16 A Ruta odvrati: »Ne sili me tako da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da i ja budem pokopana. Gospodin neka učini sa mnom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe.«
18 Kad Noemi vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.
14 One stadoše ponovno plakati. Orpa se tad oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje.
15 Ali Noemi zamoli: »Eto, tvoja se jetrva vratila k svom narodu i svojim bogovima. Pa vrati se i ti i slijedi svoju jetrvu!«
16 A Ruta odvrati: »Ne sili me tako da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da i ja budem pokopana. Gospodin neka učini sa mnom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe.«
18 Kad Noemi vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.
A Ruta odvrati: … »Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.«
Ruta 1:16
ZAPOSLENIK restorana pronašao je kraj kante muškarca bez svijesti. Vidjelo se da ga je opeklo sunce, izgrizli mravi, a imao je i modrice. Nije se mogao sjetiti tko je. Muškarac, koji je poslije sam sebe nazvao Benjamin Kyle, živio je tako više od desetljeća. Nije mogao raditi, primati socijalnu pomoć niti se sjetiti tko je. Njegovo iscjeljenje počelo je kada mu je skupina neznanaca pomogla otkriti njegov identitet kroz genetsko testiranje i istraživanje. »Imam svoju povijest«, rekao je. »Nisam samo neki neznanac koji se stvorio niotkuda.«
Priča o Ruti u Bibliji također nam pokazuje snagu pripadnosti i zajednice. Nakon gubitka muža i napuštanja doma, odlučila se pridružiti svekrvi i njezinu narodu. Rekla je: »Kamo ti ideš, tamo idem i ja… Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog« (r. 16). Ruta je svoj identitet i sudbinu povezala s Noeminom sudbinom i njezinim narodom. Bila je »tvrdo naumila ići s njom« (r. 18), stavljajući zajednicu i pripadnost iznad sigurnosti. Time je postala dio Božje priče o spasenju i zauvijek pripadala Kristovoj lozi (4:18-22).
Kada zaboravimo tko smo ili kada smo zbog životne boli izgubljeni, kroz zajednicu ponovo otkrivamo gdje pripadamo, a u Kristu smo voljeni i on nas poznaje.
– Marvin Williams
Dragi Bože, pomogni nam ne zaboraviti tko smo u tebi.