Pročitajte: Psalam 18:2-8

Povikah Gospodu u svojoj tjeskobi, zavapih za pomoć svome Bogu.

Psalam 18:7

KAO majka male djece, često sam sklona panici. Tada prvo nazovem mamu i pitam ju što učiniti s alergijom svoga sina ili iznenadnim kašljem svoje kćeri.

Mama je velika pomoć, ali kada čitam psalme, podsjetim se da često trebamo takvu vrstu pomoći kakvu nam nijedan smrtnik ne može dati. U 18. psalmu čitamo da je David bio u velikoj opasnosti. Prestrašen, suočen sa smrti i u tjeskobi, zavapio je Bogu.

David je mogao reći: »Ljubim te, Gospode, jakosti moja!« jer je znao da je Bog njegova stijena, tvrđa i spasitelj (r. r. 2,3). Bog je bio njegov zaklon, spasenje i uporište. Možda ne možemo razumjeti Davidovo slavljenje jer nismo doživjeli Božju milost. Možda posežemo za telefonom prije nego što zatražimo Božji savjet i pomoć.

Naravno, Bog dovodi ljude u naš život da nam pomognu i utješe nas. Ali nemojmo zaboraviti moliti se, kao što David pjeva: »Iz svoga šatora razabra moj glas i moj Mu vapaj dođe do ušiju« (r. 7). Kada dolazimo Bogu, pridružujemo se Davidovoj pjesmi i uživamo u Bogu kao svojoj stijeni, tvrđi i spasitelju.

Sljedeći put kada posegnete za telefonom, nemojte zaboraviti molitvu.

– Keila Ochoa

Molitva je most između panike i smirenosti.