Služiti zajedno u Isusu
26. travnja
Doista, vi ste mi u Solun više puta poslali ono što mi je bilo potrebno.
Filipljanima 4:16
Filipljanima 4:16
Besmisleni strahovi
Pročitajte: Izaija 49:14-19
14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
17 Tvoja djeca hite ovamo.
Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe.
18 Podigni svoje oči uokolo i vidi:
svi se oni skupljaju i dolaze k tebi.
»Tako ja bio živ« – veli Gospodin –
»svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom,
opasat ćeš se njima kao nevjesta.
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
17 Tvoja djeca hite ovamo.
Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe.
18 Podigni svoje oči uokolo i vidi:
svi se oni skupljaju i dolaze k tebi.
»Tako ja bio živ« – veli Gospodin –
»svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom,
opasat ćeš se njima kao nevjesta.
19 Jer tvoje razvaline i pustoši,
i tvoja opustošena zemlja,
sada su pretijesne za stanovnike,
i daleko borave tvoji kvaritelji.
Ja tebe ne zaboravljam!
Izaija 49:15
ZNAM da nema smisla, ali kad su moji roditelji umrli u razmaku od samo tri mjeseca, bojala sam se da ću biti zaboravljena. Osjećala sam veliku nesigurnost jer oni više nisu bili na zemlji. Bila sam mlada, neudana i pitala sam se kako ću živjeti bez njih. Shrvale su me samoća i osamljenost toliko da sam potražila Boga.
Jednoga jutra ispričala sam Mu o svome strahu i tuzi (iako je On to već znao). Odlomak iz Svetog pisma, dio pobožnosti za taj dan, bio je iz 49. poglavlja Izaije: »Zaboravi li žena svoje djetešce? … A kad bi ga i zaboravila: Ja tebe ne zaboravljam!« (r 15) Bog je kroz Izaiju uvjeravao svoj narod da ih nije zaboravio, a zatim im je obećao da će ih vratiti k sebi tako što će poslati svoga Sina Isusa. No te su riječi govorile i mojem srcu. Rijetko će kada majka ili otac zaboraviti svoje dijete, no moguće je. Ali Bog? To je nemoguće. »Gle, na svoje sam te ruke zapisao«, rekao je.
Božji odgovor mogao je prouzročiti još veći strah. Ali mir koji mi je dao time što me se sjeća bilo je upravo ono što sam trebala. Bio je to početak otkrića da je Bog još bliži od roditelja ili bilo koga drugog, i On zna kako nam može pomoći u svemu – čak i u našim besmislenim strahovima.
– Anne Cetas
Nebeski Oče, osjećaji i strahovi mogu nas preplaviti i kontrolirati. Hvala Ti što nas voliš i pomažeš nam da ih se oslobodimo.