Kad bismo bar mogli…

Pročitajte: Psalam 28

1 K tebi, Gospode, vapim.
Stijeno moja, ne budi gluh prema meni.
Ne budi nijem prema meni!
Inače bih i ja morao poći u svijet mrtvih.
2 Čuj moj glasni vapaj dok tebe zazivam,
kad dižem svoje ruke k svetome Hramu tvojemu.

3 Ne uzmi me sa zlikovcima
i s onima koji čine zlo!
Oni govore ljubazno sa svojim bližnjima,
a u srcu im je prijevara.
4 Njima podaj po njihovim djelima:
po zloći njihova djelovanja!
Podaj im po djelima njihovih ruku!
Plati im po zasluzi;
5 Jer ne paze na Gospodnja djela
ni na djelo njegovih ruku;
on će ih srušiti i nikada ih više ne će podići.

6 Nek je blagoslovljen Gospod
jer je uslišio moj glasni zaziv!
7 Gospod je moja zaštita i moj štit.
U njega se pouzdalo moje srce.
On mi je pomogao.
Srce mi se veseli i zahvaljivat ću mu svojom pjesmom.
8 Gospod je snaga svome narodu,
pomoćnik i zaštitnik svog pomazanika.
9 Spasi svoj narod! Blagoslovi svoju baštinu!
Pasi ga i nosi dovijeka!

Gospod je snaga svome narodu.

Psalam 28:8

STABLO cedra svijalo se pod snažnim udarima vjetra. Regie je voljela to stablo koje nije samo pružalo zaštitu od ljetnog sunca nego je i davalo njezinoj obitelji privatnost. Sada je žestoka oluja čupala njegovo korijenje iz zemlje. Regie i njezin petnaestogodišnji sin dotrčali su kako bi pokušali spasiti stablo. Rukama i sa svojih šezdesetak kilograma snažno su poduprli cedar kako se ne bi srušio. Ali nisu bili dovoljno snažni.

Bog je bio snaga kralja Davida kad ga je snašla druga vrsta oluje (r. 8). Neki biblijski komentatori kažu da je to napisao u vrijeme kada se njegov svijet raspadao. Vlastiti sin pobunio se protiv njega i pokušao mu je preoteti prijestolje (2 Samuelova 15). Osjećao se tako ranjivo i slabo da se bojao da Bog neće ogovoriti na njegove vapaje i da će umrijeti (Psalam 28:2). »Čuj moj glasni vapaj dok tebe zazivam« (r. 2) rekao je Bogu i on mu je dao snagu da nastavi, iako se njegov odnos sa sinom nikada nije popravio.

Svi želimo spriječiti da nam se događaju loše stvari! Kad bismo bar mogli. Ali u našoj slabosti Bog obećava da ga uvijek možemo pozvati i on će biti naša Stijena (r. 1,2). Kad nemamo snage, on je naš pastir i nosit će nas zauvijek (r. 8,9).

– Anne Cetas

Čini se da uvijek postoji nešto za što trebamo dodatnu snagu od tebe, Bože.