Služiti zajedno u Isusu
26. travnja
Doista, vi ste mi u Solun više puta poslali ono što mi je bilo potrebno.
Filipljanima 4:16
Filipljanima 4:16
Miris kave
Pročitajte: Poslanica Efežanima 4:1-5,25-31
1 Molim vas dakle ja, sužanj u Gospodinu, da živite dostojno zvanja u koje ste pozvani, 2 sa svom poniznošću i krotkošću, strpljivo podnoseći jedan drugoga u ljubavi. 3 Nastojte čuvati jedinstvo Duha vezom mira. 4 Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi svoga poziva. 5 Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje!
25 Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedan drugome! 26 Ljutite se, ali ne griješite. Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom! 27 Niti dajte mjesta đavlu! 28 Tko je krao, više neka ne krade, nego neka se radije trudi radeći svojim rukama da ima što davati potrebnome! 29 Nikakva pogubna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, na izgradnju, prema potrebi, da pospješuje milost onima koji slušaju! 30 Nemojte žalostiti Duha Svetoga Božjega kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja. 31 Svaka gorčina, i gnjev i ljutina, i vika i vrijeđanje neka nestanu među vama sa svakom vrstom pakosti!
25 Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedan drugome! 26 Ljutite se, ali ne griješite. Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom! 27 Niti dajte mjesta đavlu! 28 Tko je krao, više neka ne krade, nego neka se radije trudi radeći svojim rukama da ima što davati potrebnome! 29 Nikakva pogubna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, na izgradnju, prema potrebi, da pospješuje milost onima koji slušaju! 30 Nemojte žalostiti Duha Svetoga Božjega kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja. 31 Svaka gorčina, i gnjev i ljutina, i vika i vrijeđanje neka nestanu među vama sa svakom vrstom pakosti!
… sa svom poniznošću i krotkošću, strpljivo podnoseći jedan drugoga u ljubavi.
Efežanima 4:2
JEDNOGA jutra prije mnogo godina sjedio sam u svojoj stolici kad je sišla moja najmlađa kći. Dotrčala je i skočila mi u krilo. Očinski sam ju stisnuo i nježno poljubio u glavicu, a ona je vrisnula od oduševljenja. Ali onda je naborala obrvu, frknula nosom i optužujućim pogledom pokazala na moju šalicu kave. »Tata,« svečano je započela, »volim te i sviđaš mi se, ali ne sviđa mi se tvoj miris.«
Moja kći to nije mogla znati, ali rekla je istinu s ljubavlju: nije željela povrijediti moje osjećaje, ali je osjećala da mi mora nešto reći. Baš to ponekad trebamo i mi učiniti.
U 4. poglavlju Poslanice Efežanima Pavao govori o tome kako se odnosimo jedni prema drugima – posebno kada govorimo teške istine. »… sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti, sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju!« (r. 2, K. S.) Poniznost, blagost i strpljivost čine temelj našeg odnosa. Njegovanjem tih osobina na koje nas Bog upućuje pomoći će nam da se držimo »istine u ljubavi « (r. 15) i u svemu težimo da naša riječ bude »samo dobra, na izgradnju« (r. 29).
Nitko ne voli kada ga se suočava sa slabostima. Ali kada nešto o nama ‘zamiriše’, Bog može upotrijebiti drage prijatelje koji će nam to reći s ljubavlju, istinom i poniznošću.
– Adam R. Holz
Oče, pomogni nam da se prema drugima odnosimo s milošću i nježnošću, u ljubavi.