Vrijednost pojedinca
2. Listopad
Luka 15:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 41:8-13
11 Gle, padoše svi u sramotu i porugu,
koji gore u neprijateljstvu protiv tebi.
Uništavaju se i upropašćuju,
koji se bore protiv tebe.
12 Ne nalaziš više, kad ih tražiš,
koji te udaraju.
Bit će kao ništa i opet ništa
oni koji ratuju protiv tebe.
13 Ja sam Gospodin, tvoj Bog,
koji te držim za desnicu,
koji ti govorim: Ne boj se!
Ja sam tvoj pomoćnik!
Ja te krijepim. Ja ti pomažem. Ja te podupirem svojom jakom desnicom.
Izaija 41:10
JEDNE sam nedjelje u crkvi gledala malenu djevojčicu kako silazi stubama. Bila je dražesna, odvažna i samostalna. Stubu po stubu dijete – kojemu su bile oko dvije godine – spuštalo se kat niže. To je bila njezina misija i ona je to postigla. Nasmijala sam se u sebi razmišljajući o odlučnoj neovisnosti toga hrabrog malog djeteta. Nije se bojala jer je znala da ju njezina majka pozorno gleda i njezina je ruka uvijek spremna pomoći joj. To je prikladna slika Božje spremnosti da pomogne svojoj djeci dok prolaze kroz život pun raznovrsnih neizvjesnosti.
Današnji tekst iz Biblije na dva mjesta spominje desnicu. Nakon što je upozorio svoj drevni narod da se ne boji i da ne bude malodušan, Gospodin im je rekao: »Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom« (r. 10, K. S.). Mnogoj nesigurnoj i strašljivoj djeci pomogla je snaga njihovih roditelja. To nas podsjeća na Boga i Njegovu moć. Na drugome mjestu kada se spominje desnica Bog nam osobno obećava: »Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te držim za desnicu« (r. 13). I dok su se životne situacije i vremena promijenili, Gospodin nije. Ne moramo se bojati (r. 10) jer nas On i dalje uvjerava obećanjem, riječima koje očajnički trebamo čuti: »Ne boj se« (r. r. 10,13).
– Arthur Jackson
Kad Božja ruka drži moju ruku, siguran sam!
2. Listopad
1. Listopad
29. Rujan
28. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!